MDP 2009. (Najviši slavonski travnjak)
13.12.2009.
Vrijeme sadašnje, mjesto radnje “Kod dva Papuka”, odaziv velik, zabava luda, raspoloženje izvrsno, starosna dob od 7 – 82. godine, ljepota krajolika neopisiva, visina snijega od 0 – 60cm, vidljivost sve do Bosne, dosegnuta visina 940m, duljina hoda 5:05 sati, težina pohoda 7 od 10.
Niste bili!? Pa kako ste mogli propustiti manifestaciju pod nazivom “Nepoznati Papuk” pohod nad pohodima i uspon na “Najviši slavonski travnjak”? No dobro, nema veze, mi smo bili i uistinu uživali, i za vas i za nas. 😉 Prošle godine su slatinski planinari (buduće slatinske Šapice) 
prisustvovali sa troje autsajdera (ona & ja i mlađahni Nad Nicinger), a ove godine broj se popeo na jedno cijelo tuce planinara i jedan pas. Iz Slatine su put Vučjaka Kamenskog krenula čak tri automobila sa Šapicama; Željko Juras, Lareta i Jurica Žubrinić, Ivona Lozić i moja malenkost, zatim budućim Šapicama: Jasna Plantak, Robert Lončarević, kuja Dvina, Jasenka Plantak, Miroslav i Višnja Kolesarić. Na samom startu stiže nam pojačanje u obliku dvojice nabrijanih frajera: Goran Panić i Stjepan Gal. Iz svega navedenoga, slobodno možemo reći da nam se brojnost povećala za 550%! Kad bi naša županija bilježila takav rast na drugim poljima, pa gdje bi nam bio kraj!? 🙂
Pozdravljamo Davora iz Novske, Antuna iz Kutjeva, Marijanu, Vlastu, Suzanu, Franju i druge Belišćane, Davora, Sadika, Eminu, Spomenku, Josipa, Zdravka iz Požege, Slavka iz Daruvara, Žareta iz Pakraca, mnoge druge kojima nisam zapamtio ime, te naravno naše organizatore, vodiče i brojne GSS-ovce, a zatim čekamo autobus osječkih planinara, koji malčice kasne. U međuvremenu se sladimo slasnim i hrskavim pecivima premazanim maslacem i medom, te uz topli čaj evociramo uspomene na prohujala vremena. Uskoro slijedi kraća govorancija, minuta šutnja za preminulog planinara iz Našica – Drago Trošelj (70 godina) i cca 150 planinara iz ukupno 24 planinarska društava iz Slavonije, Zagreba i Ludbrega kreće na pohod s povodom – “Međunarodni dan planina 2009.”
[ad#utext]
Tijekom pohoda temperatura zraka varira od -0.5°C do -6°C. Snijeg se isprva jedva mogao zamijetiti na tlu, ali je debljina bijelog pokrivača postupno dosegnula 15-20cm, mjestimice i preko 60cm. Uspinjemo se nemarkiranom stazom, točnije grebenom koji vodi na sam vrh Papuka, istoimeni Papuk – 953m i pomažemo GSS-ovskim gelenderima koje su dečki postavili nama u čast. 😉 Naime, uspon je neviđeno lijep ali i zahtjevan. Pogled koji se pruža sa “travnjak” nije moguće riječima opisati stoga se ufam u Ivonin odabir fotki koje smo snimili, da malo škicnete na to što ste propustili i prosudite sami. Hladnoća, planinsko sunce, magla, plavo nebo, sunce koje se pojavljuje i nestaje, oblaci, inje duljine 20-30mm i netaknuti snijeg, pa jel’ može biti ljepše? Ne, ljepše može biti samo u snovima… 😉
Na 940 metara visine (kod klupice) gostimo se izvrsnim vojnim čajem (hvala, hvala i dabogda vam prešlo u naviku), uništavamo zalihe hrane i stvaramo neopisivu gužvu. Povratak teče po planu i programu, do pola grebenom i po snijegu, a od pola skliskom blatnom cestom sa debelim slojem lišća, gdje mnogi padaju na čvrste guzove. 😉
Što reći osim da je 5 sati hoda prošlo u trenu… U baznom logoru gori vatrica, širi se miris kobasica i čaja, a tu je i poseban žig manifestacije. Štambiljamo naše planinarske knjižice u kojima nitko nije predvidio mjesto za ovakve prigode i mašemo baš svima jer nas doma čeka mlada prasetina, gljive, krumpiri, salata, kolači, kavica, žestica, sokići, a tko čeka dočeka. 😉
Iz mase lijepih, nasmijanih i dobro raspoloženih, specijalno za ovu prigodu izdvojiti ćemo dvoje planinara: najstari je bio gospodin Antun Rački iz Osijeka – 82 godine života i mnogo godina planinarskog staža, a najmlađi Jurica Žubrinić iz Slatine kojemu nedostaje još nekoliko mjeseci do punih 8 godina života ali zato ima više od pola godine planinarskog staža. Čestitke i jednom drugom na uspješnom pohodu. 🙂
Do novog susreta i znojnog pohoda, ostajte nam zdravi, veseli, lijepi i debeli, i ne zaboravite baciti virtualni pogled na našu fotogaleriju.
Miša Nicinger
