Vjesnici proljeća (Jankovac – Javor)
16.01.2011.
Dan pravi proljetni i za pamćenje. Bez lažne skromnosti možemo izjaviti jasno i glasno – Šapice su pohodile SPP od Jankovca do Javora i nazad. Pobjednička ekipu sačinjavali su 4 šapice i 2 komada šaponja 🙂 iako su sa startne crte krenule brojni pripadnici Šapica i Lisica (pripadnici izviđačkog odreda iz Slatine). Ukupno 11 nabrijanih planinara hrabro je zakoračilo u poznati i istraženi Papuk. 😉
Šapice su nastupile u sastavu: Ivan, Jasna, Mirjana, Antonija, Ivona i moja malenkost, a Lisice u sastavu: Romeo, Cukor, Mario, Nikolina i Barbara. Nažalost naše su lukave Lisice zbog brojnih drugih obveza odustale kod lovačke kuće Vepar i vratile se do Jankovca, a Šapice nastavile do krajnjeg odredišta u pohodu koji je potrajao punih 8 sati. (Naknadno dopisano: Lisice su zbog drugih obveza napustile Šapice poslije 3 sata zajedničkog hoda i krenule nazad prema Jankovcu. Drage naše Lisice hvala vam na druženju i iskrene čestitke na 6 satnom pohodu!)
Krenuli smo u 09:30 i vratili se po mraku u 17:30 sati. S lakoćom smo pregazili razna lijepa mjesta od kojih pamtim: Šareni stup, nekoliko izvora vode, Češljakovački vis (825 m/nv), podnožje Bazove glave (kod križa), lovačku kuću Vepar, vrh Žežnice (636 m/nv), vrh Klokočica (734 m/nv) i naš krajnji i zacrtani cilj – vrh Javor (712 m/nv).
Sa vrha Javor puca pogled na odašiljač Kapavac i na pitomu slavonsku ravnicu, u kojoj je Ivan sa lakoćom prepoznao Vetovo i slične sitnice. 😉 Tijekom ovog iznimnog pohoda Ivona je povremeno analizirala zemljovid, a Ivan bipkao po GPS-u (bip, bip, pip) iako bez očite i velike potrebe – više je to bilo iz puke želje da nama ostalima pokažu kako su spremni preuzeti i ISPO ture kada za to dođe vrijeme. S obzirom da smo danas bili na lijepom i dobro poznatom SPP-u nije bilo problema sa prosjekama, prečacima, izohipsama i drugim sitnicama kojima nas bombardiraju: Miro, Cigo i Sadik. 😉
Nismo imali većih problema niti iznenađenja. Pratilo nas je izuzetno lijepo vrijeme tijekom cijelog trajanja pohoda, pod nogama je šuškalo suho lišće, naišli smo na preko nekoliko divovskih mravinjaka i gacali po nešto malo blata na pojedinim dionicama. Najviše od svega imali smo smijeha i razgovora, a da pri tome nismo nikoga ogovarali i olajavali. Stoga ako ste se prežderali i štucali – mi nismo tome krivi – niste nam bili niti na kraj pameti. 😉 Drugim riječima doživjeli smo sve one lijepe i jednostavne stvari koje baš svakom planinaru donose neobično puno zadovoljstva: ljudikanje, udisanje friškoga zraka, poklanjanje osmijeha, upoznavanje, hranjenje, razmjena iskustva i slične sitnice.
Ako vam je bilo upola lijepo kao nama – vi ste sretni i zadovoljno – ako nije Šapice i Lisice imaju rješenje vaših problema. Pridružite nam se i uđite u legendu. 🙂
I za kraj spomenimo vjesnike proljeća, odnosno prve visibabe. One možda ne bi bile čudne na južnim obroncima Papuka, ali na sjevernim i istočnim dijelovima nisu baš uobičajene u ovo doba godine. Lijepo ih je vidjeti ali ne 16.01. to je ipak malo prerano…
Fotke sa pohoda spremno iščekuju vaše poglede i uzdahe, sve što trebate pogledati ih…
P.S.
Ako ste izgubili kakav komad opreme (slika br. 17) javite nam se pa ćemo iskemijati kako vam to dostaviti.
Miša Nicinger
