Jesen na Kalniku
26.09.2015.
Dana, 26. rujna 2015. godine (subota) bilo je prvo okupljanje geocachera na Kalniku.
Ustajem se ranom zorom u 5 sati te nešto prije 6 krećem na put. U Valpovu pravim kratki odmor za kavicu, a u Virovitici pauzu za sendvič. Prolazim kroz Pitomaču, Đurđevac te u Koprivnici skrećem prema Križevcima, a potom pratim znakove za Kalnik. Do planinarskog doma stižem u 9:20, puno prije najavljenog okupljanja u 10 sati.
U domu nema još nikoga od geocachera. Zatim mi se pridružuje Zlatko Mustić, organizator susreta. Polako dolaze i ostali geocacheri. Neki su iz Zagreba, neki iz Križevaca, a neki iz Ludbrega (ako sam koga zaboravio, nemojte zamjeriti). Mogu se pohvaliti da sam ja potegnuo najviše kilometara od kuće.
Vrijeme je nekako cmoljavo, pomalo kišno i vjetrovito. Ali polako se razbistruje i kiša prestaje.
Krećemo na put po poučnoj stazi Kalnik. Usput tražimo postavljene kutije tj geocacheve.
Šetnja je lagana i bez velikih uspona. Idemo sa sjeverne strane vrha Vranilac. Ima nas oko petnaestak geocachera što mladih što nešto manje mladih. Izbijamo na makadamsku cestu i pratimo ju do vidikovca.
Pogled se pruža prema utvrdi Mali Kalnik na zapadu i prema Prigorju na jugu. Pravimo pauzu i otvaramo zalihe hrane. Nakon okrijepe nastavljamo šetnju do ostataka crkve svetog Martina. Od crkve nije ostalo puno, tek nekoliko zidova. Krećemo se dalje južnom stranom poučne staze, prolazimo po jednoj livadi gdje su smještene košnice sa pčelama pa ih fotografiramo sa sigurne udaljenosti. Prolazimo još jedan vidikovac i još jednu livadu. Nakon oko 3 sata hodanja stižemo natrag do planinarskog doma Kalnik. A ovdje nastavljamo druženje.
Iako 3 sata planinarenja zvuči malo za nas iskusne planinare, moram reći da mnogi geocacheri nisu planinari i za njih je to bilo sasvim dovoljno.
Prošle godine sam bio na Kalniku i tada je bilo samo 2 geocache na tom području. Sada, nakon godinu dana, ima ih već više od stotinu.
Vjerujem da ću se ponovo vratiti ovoj planini.
Pozdrav sa Kalnika!
Valentin Žagar
