Zadnja prvoga 2012

29.01.2012. – Tivanovo na -9°C

Sada je 21:30h – upravo pijuckam drugi topli napitak od planinarskih ali i domaćih trava iz kućne radionice, bez umjetnih ili prirodnih sladila i ništa korisnog limuna. Divlja menta, bazga, matičnjak, majčina dušica sa astro partija, borovnica u tragovima, list borovnice sa proljetnih pohoda, šumske jagode sa Papuka i iz vrta, jagode, maline, šljive, jabuke, kadulja, kamilica, lavanda, šipak, drijenjak i još poneki zaboravljeni sastojak.

Bilo je toga oko 5 kilograma prije dodavanja komercijalnog zelenog čaja i neki svjetskih mješavine u pakiranju od četvrt kilograma iz poznate njemačke drogerije Müller, sve skupa oko jedan kilogram. Uh kako je dobar taj prosto-prošireni domaći čaj odnosno uvarak. 🙂

Prije toga sam kvalitetno odspavao nekoliko sati, kako bih se oporavio od tuširanja, prvog toplog napitka od istih trava, vožnje i čišćenja zametenog automobila na prijevoju između Orahovice i Kutjeva, i pohoda koji je potrajao 7 sati.

Iako smo rastanak upriličili nekako žurno, kao da bježimo, u stvarnosti je trebalo ekspresno ugrijati kartere ispunjene gustim uljem (SAE-90), zaleđena vjetrobranska stakla kojima ni sprej za odmrzavanje nije pretjerano pomogao i ono najvažnije – mokre čarape u low cost gojzericama koje su propustile vlagu još davno prije ručka u Gazijama. 🙁

U mislima prizivam sva ta draga lica, neke umorne i po prvi puta viđene planinare s pomalo obješenim facama koje kao da se pitaju “Što ja tu radim?” ili “Što je meni ovo trebalo?”. Voda se u boci pretvarala u ledeni frape za samo nekoliko sekunda po otvaranju. Kako se u tome može uživati? Zar je to taj famozni nedjeljni provod sa ISPO grupom? 😉 Pamtimo mi temperature na kojima se čak i živa u termometru smrzla… Sjeverni ledeni vjetar i brojna iznenađenja. Ovo je bila dječja igra. 🙂

Jučer su na Planinarskom foto-dia festivalu upitali “Što znači to ISPO?” na što je Papa Štrumf iz mraka odgovorio: “Istraživačko Slavonsko PlaninarstvO” iako sam dugo mislio da je to akronim za “IStraživačko PlanarstvO” sa primjesama zbunjole, lutanja, bez konca i kraja, do dugo u noć. 😉 Čovjek se uči dok je živ i na kraju umire neuk. 🙁 Jedina je razlika što to neki nikada ne spoznaju pa im život prođe u sreći i veselju, a ovi drugi imaju traume, frustracije, brige i sekiracije. 🙂

Na povratku smo nekim čudom izbjegli uspon na Petrov vrh koji prema slavonskoj klasifikaciji pripada u skupinu “vrlo zahtjevnih” jer smo našu malu skupinu osvježili novim i nedovoljno razgibanim personama koja su zbog toga u sebi glasno mrmljala “hvala ti bože”, “bože hvala ti” i slične besmislice. 🙂

Umjesto teškog forsiranja planine – dobili smo šetnju na -7.5°C okolo-naokolo i priliku za dodatno ljudikanje, raspravu o nastanku univerzuma, razmjenu recepata i dokazivanje psihičke i tjelesne pripremljenosti, opremljenosti i zaobljenosti, sve to obilato začinjeno rumenilom i žudnjom za toplinom od najmanje 37°C.

Nije lako biti ISPO-vac, ali je lijepo sresti poznata lica, poput Ivana i Jasne iz Višnjevca koje je nužda natjerala na obrnuti pohod od Gazija na Petrov vrh i nazad, tako da smo uspjeli izmijeniti samo nekoliko maznih pogleda uz lagani stisak ruke – do novog susreta – doviđenja, doviđenja i pišite nam…

Naši ljubazni i nadasve poduzetni domaćini iz Gazija, sa Brankom Tivanovcem na čelu, nisu očima mogli vjerovati kad smo se sjatili sa svih strana i počeli uništavati ledena pića i vreli grah sa suhim mesom, slaninom i kobasicama. Neki su to začinili sa glavicama luka od pola kilograma što im bližnji i daljnji neće tako lako oprostiti najmanje 24 sata. Mi se nadamo da Snježana ima veliko srce za svog Ivicu i da će se sjetiti one izjave na ludom kamenu koja glasi otprilike ovako “maziti ću te i paziti, i u dobru i u zlu”. 🙂

No da skratim – treba montirati vražji video kako bi Tomislav trošio megabajte prometa na svom iPhoneu. Do Gazija gdje smo upriličili bilateralne susrete sa nebrojenim planinarima iz Bosne, Osijeka, Valpova, Vinkovaca, itd, smo došli od prijevoja (-9°C) preko Petrovog vrha gdje zacijelo bilo stupanj-dva hladnije (nećemo nagađati točne vrijednosti) malo stazama, malo puteljcima, više stramputicama, u dobrom raspoloženju i još boljem društvu.

Brojno stanje: iz Slatine 11 komada (bravo mi), iz Virovitice 9 (sve su bolji, a ni žene im nisu za baciti), Žare i cure iz Pakraca (uvijek dobri), standardni trojac iz Našica i opaki Požežani, Pleterničani, Alilovčani, Brodsko Drenovčani (ovoga puta bez žena) – sve skupa oko 30 planinara i 4-5 gostiju koje teško da ćemo uskoro vidjeti na našim omiljenim hodačkim turama.

Ne zaboravite baciti oko na fotke u fotogaleriji i nakupiti dovoljno razloga za ponovni grupnjak u planini i divljini, a do tada zravi i sretni bili…

Miša Nicinger

* * *

Ukoliko trebate: webshop, web hosting, cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište – midnel.hr

* * *

Internet je naše igralište - midnel.hr