01.01.2010.
Prije ili kasnije poželimo da Nove godine više ne dolazile jer budućnost ne uspijeva ispuniti naša očekivanja. Takvo razmišljanje je siguran pokazatelj da smo osvojili najviši planinski vrh i ostatak vremena provodimo na spustu, u špilju znanu kao crna zemlja. Planinarenjem se ne mogu riješiti ni mali, ni veliki životni problemi, stvoriti bračna zajednica, sagraditi kuća, pokrenuti posao, odgojiti djeca, nadoknaditi propušteno, vratiti izgubljeno zdravlje, niti išta pametno naučiti i posebno lijepo vidjeti.
Pročitajte cijeli tekst »
Stare, nove i najnovije Šapice pohodile su ovog lijepog i krasnog dana gospodnjeg, naše i vaše omiljeno papučko gorje, uzduž i poprijeko u cjelodnevnom pohodu, koji je potrajao punih 8 sati. Uglavnom smo imali zaštitu sunca, a u završnici dugoj oko sat i pol dobili smo mjesečev sjaj i 4 LED rasvjetna tijela. Na sreću stare Šapice znaju znanje i imaju rasvjetu na glavi, plus jedan mobitel sa rasvjetom i još jednu 
Od gupčeve ulice do startne pozicije ima 20-tak minuta hoda, probijamo se uglavnom lijepo očišćenim cestama i pločnicima, i tek povremeno gazimo duboki snijeg na mjestima gdje ne žive ljudi ili zimska služba nema mogućnost aktivnog sudjelovanja. Može se reći kako ove godine zima nije uspjela iznenaditi zimsku službu i komunalne djelatnike, svi su nekako na visini zadatka, i ciča zima i vrijedni čistači – svaka čast. 
Prohladno jutro i temperatura od kojih -12°C dovoljan je razlog većini ljudi da dan provedu u toplom, uz kolače i televiziju. Kada niskoj temperaturi dodate i snijeg koji neprestano pada, pomislite da nitko nije lud proviriti vani. Da ste kojim slučajem prošetali slatinskim krajem u subotu, uvjerili bi se da ipak ima “luđaka” koji između kućnoga komfora i zimske idile na -12°C, ipak biraju ovo drugo.