Neplanirano planinarenje oko Lurda
29.08.2013.
Lourdes, iliti po naški Lurd, mjesto hodočašća gdje dolaze milijuni vjerskih turista okrijepiti dušu i pronaći mir na nekoliko dana. Tamo sam i ja bio. Ovo je pogled iz očiju planinara.
Išli smo na tjedno putovanje Francuskom te smo posjetili neke poznate gradove. Primjerice Nice, Marseille, Arles, Carcassonne. U Lurd smo došli na 2 i pol dana, od utorka navečer do petka ujutro. U četvrtak popodne smo imali slobodno poslijepodne te sam vidio priliku da kao planinar posjetim jedno brdo što se uzdiže iznad Lurda. Iako je bilo više brda okolo, odlučio sam se za lakši uspon te išao na brdo visoko 792 metra. Još jedan razlog zašto sam išao tamo je to da je tamo bio geocache. U našoj grupi su bile još dvije starije planinarke, ali su se one pravdale da nemaju potrebnu opremu za hodanje pa sam išao samo ja iako niti ja nisam imao opremu, nego samo svoje noge i cipele.
Krenuo sam od hotela pješice (a kako drukčije), došao do križnog puta. Na karti na mobitelu pratim smjer kamo treba ići. Iako na karti piše da postoji cesta, cesta je zaključana sa ogradom. Srećom, odmah blizu je bio i alternativni put. Prošao sam pored otvorene ograde i krenuo gledajući u mobitel na kartu. Naravno, ne može sve biti jednostavno, nego sam morao prvo prolaziti kroz grmlje i probijati se između drveća. Nakon desetak minuta dolazim na utabanu stazu. Sad je bilo već malo lakše. Uspinjem se po stazi i, kad sam došao do jedne uzvisine, tu sam sreo nekih 7-8 Francuza, pola odraslih, pola djece. Sporazumijevamo se po engleski i pitam ih koliko ima do vrha. Kažu oko sat vremena. Dobro, nije strašno. Pozdravljam ih i nastavljam dalje. Staza je dosta uska i zarasla travom te niskim grmljem, ali ipak se vidi da je put. Usput se divim okolini i pogledu koji postaje sve ljepši kako se uspinjem. Nakon manje od sat vremena te manevriranja po stazi, vidim križ do kojeg moram doći. I nije daleko te sam uspješno došao do vrha. Okrenem se oko sebe i, Vau! – imam prekrasan pogled na Lurd i okolicu. Po mojoj procjeni, vidjelo se dalje od 50 km, možda i više. Na vrhu nema nikoga pa sam uživao u tišini. I popio ukusno pivo. Pravim nekoliko fotki i idem dalje do geocache. Kutija je bila još nekih desetak minuta od vrha, ali to me nije spriječilo da dođem do tamo. Nakon što sam pronašao geocache, vraćam se do vrha i sa ponosom šaljem nekoliko sms-a i e-mailova. Nazad idem nešto drugim putem. Jedan dio sam se vraćao odakle sam došao, ali onda skrećem prema uputi francuza koje sam sreo. Pratim stazu koja je još manje pregledna od one prve, ali uspješno dolazim do kućica te uskoro srećem dvoje mladih volontera sa kojima sam malo popričao. Kasnije se vraćam do bazilike i nazad do hotela. Eh, da, vrh se zove Beout i nalazi se jugozapadno od Lurda.
Iako nisam imao u planu planinariti po Lurdu, nego obilaziti vjerske zanimljivosti, kako sam imao višak slobodnog vremena, a i bio je geocache u blizini, nije bilo teško odlučiti se na taj podvig.
Misija uspješno obavljena!
Valentin Žagar
